poezija
Čovek koji je budan spavao
Jutros se probudio,
a i dalje je spavao.
Čovek od snova,
vođen životnom uspavankom,
otvorio je oči i još uvek je spavao.
Dim prve jutarnje cigarete
formirao je oblik jastuka
u njegovim plućima,
a miris kafe
podsećao je na oblake.
Nije mario za smrt, kredit, ljubav niti osude.
Otvorio je prozor i poželeo da bude
jedna od onih koje
krilima obilaze svet.
Oduvek je smatrao da se
u jatima lakše
oporavlja od bola.
Hteo je da skoči
i skočio bi,
samo da još uvek nije spavao.
Danas nije postavljao pitanja,
kretao se korakom satkanim
od posteljine
i ćutao je.
Tražio je razlog,
osluškivao tišinu
i znao je da mnogo toga
može da uradi,
samo da još uvek nije
spavao.
Jutros se probudio,
a i dalje je spavao.
Čovek od snova,
vođen životnom uspavankom,
otvorio je oči i još uvek je spavao.
Dim prve jutarnje cigarete
formirao je oblik jastuka
u njegovim plućima,
a miris kafe
podsećao je na oblake.
Nije mario za smrt, kredit, ljubav niti osude.
Otvorio je prozor i poželeo da bude
jedna od onih koje
krilima obilaze svet.
Oduvek je smatrao da se
u jatima lakše
oporavlja od bola.
Hteo je da skoči
i skočio bi,
samo da još uvek nije spavao.
Danas nije postavljao pitanja,
kretao se korakom satkanim
od posteljine
i ćutao je.
Tražio je razlog,
osluškivao tišinu
i znao je da mnogo toga
može da uradi,
samo da još uvek nije
spavao.
Ima dana
Ima dana, moj dragi,
kada ljubav na vrata zakuca,
i sva deca u meni
sakriju se ispod pokrivača,
čvrsto zažmure
i, grleći svoje strahove,
utonu u san.
Ima noći, moj dragi,
kada bih, umesto strahova,
grlila tebe.
Ali već odrasla deca u meni znaju
da im baš tada
jedino trebam ja.
Ima života, moj dragi,
kada biram sebe
umesto svoje ljubavi —
jer ljubav jesam ja.
Ima dana, moj dragi,
kada ljubav na vrata zakuca,
i sva deca u meni
sakriju se ispod pokrivača,
čvrsto zažmure
i, grleći svoje strahove,
utonu u san.
Ima noći, moj dragi,
kada bih, umesto strahova,
grlila tebe.
Ali već odrasla deca u meni znaju
da im baš tada
jedino trebam ja.
Ima života, moj dragi,
kada biram sebe
umesto svoje ljubavi —
jer ljubav jesam ja.
Povratak kući
Dozivala sam je danima;
nasmejanu devojčicu u meni,
onu koja bi plesala ulicama punim ljudi,
borila se sa zmajevima
i disala pod vodom.
Molila sam princezu iz moje bajke
da samo još jednom sa mnom protrči
sokacima prekrivenim snegom
i lakim korakom iza sebe
ostavi livadu punu cveća.
Čekala sam njenog princa,
nadajući se da je ljubav
ono što je može vratiti kući.
A onda si došao ti i podsetio me
da će moja uplašena devojčica
pronaći put do svog doma
jedino držeći mene za ruku.
Dozivala sam je danima;
nasmejanu devojčicu u meni,
onu koja bi plesala ulicama punim ljudi,
borila se sa zmajevima
i disala pod vodom.
Molila sam princezu iz moje bajke
da samo još jednom sa mnom protrči
sokacima prekrivenim snegom
i lakim korakom iza sebe
ostavi livadu punu cveća.
Čekala sam njenog princa,
nadajući se da je ljubav
ono što je može vratiti kući.
A onda si došao ti i podsetio me
da će moja uplašena devojčica
pronaći put do svog doma
jedino držeći mene za ruku.
Proza
Tebi koji si upravo diplomirao
Ovaj svet od nas zahteva da budemo savršeni.
Završiš fakultet – e, sad moraš i master, da bi imao veće šanse za uspeh;
dobiješ dete – a, sad mora i drugo, treba društvo ovom prvom,
kakav si ti to roditelj? I tako u nedogled,
da bismo bili makar korak bliži savršenstvu.
Ne slušaj ih, dobri moj čoveče!
Šta god da uradiš, u očima drugih će nešto faliti.
Niko nije savršen,
a ja te ohrabrujem da svakodnevno veličaš svoje male nedostatke i njima se dičiš –
oni ne umanjuju tvoju vrednost,
već te čine posebnim; onakvim kakvog te poznajem i volim.
Hrabro i samouvereno koračaj kroz ovaj svet,
raduj se novim greškama, jer su one tu da iz njih učimo,
i beži od onih koji veruju da savršenstvo postoji.
Srećno diplomiranje,
dobro došao u savršeno nesavršeni svet akademski obrazovanih građana!
S nesavršenom ljubavlju,
Jedan koji te razume.
Ovaj svet od nas zahteva da budemo savršeni.
Završiš fakultet – e, sad moraš i master, da bi imao veće šanse za uspeh;
dobiješ dete – a, sad mora i drugo, treba društvo ovom prvom,
kakav si ti to roditelj? I tako u nedogled,
da bismo bili makar korak bliži savršenstvu.
Ne slušaj ih, dobri moj čoveče!
Šta god da uradiš, u očima drugih će nešto faliti.
Niko nije savršen,
a ja te ohrabrujem da svakodnevno veličaš svoje male nedostatke i njima se dičiš –
oni ne umanjuju tvoju vrednost,
već te čine posebnim; onakvim kakvog te poznajem i volim.
Hrabro i samouvereno koračaj kroz ovaj svet,
raduj se novim greškama, jer su one tu da iz njih učimo,
i beži od onih koji veruju da savršenstvo postoji.
Srećno diplomiranje,
dobro došao u savršeno nesavršeni svet akademski obrazovanih građana!
S nesavršenom ljubavlju,
Jedan koji te razume.
Čini se ljudima da je mnogo potrebno za putovanje. Sabiraju i oduzimaju cifre, nagađaju, kažu nisu oni te sreće…
Koje sreće? Da na prvo mesto stavite sopstveni rast i želju da do njega stignete idući putem čiji sokaci zaviruju u dvorišta novih kultura, tradicija, pejzaža i ljudskih snova sa druge planete?
Ajte molim vas...
Koje sreće? Da na prvo mesto stavite sopstveni rast i želju da do njega stignete idući putem čiji sokaci zaviruju u dvorišta novih kultura, tradicija, pejzaža i ljudskih snova sa druge planete?
Ajte molim vas...
Ja sam udata žena koja ne veruje u brak.
Da, dobro ste pretpostavili – zbog toga me sve starije rođake u porodici razapinju na lomači i okej je ako i ti želiš da im se pridružiš.
Nije mi prvi put da me neznanci gađaju kamenjem.
Ali, pre nego što baciš prvi, saslušaj moje razloge.
Ne verujem u brak jer ne verujem u papir.
Verujem u ljubav.
Verujem u to da se nećemo voleti podjednako svakog dana, moj partner i ja.
Svesna sam da će ljubav nekad biti jača, nekad slabija –
i da je naš zadatak da je svakog jutra iznova biramo.
Ne verujem u brak kao u nametnutu svetinju.
Jer to bi značilo da, ako nešto ne štima,
okej je da bacamo tanjire jedno na drugo,
al samo iza zatvorenih vrata.
Jer “brak je svetinja” – ne sme se kaljati,
ne daj Bože slomiti, a kamoli drugima to pokazati.
Ne verujem u brak jer ne verujem ni u šta što me neko tera da potpišem kako bih nešto dokazala –
a tek kada je to nešto ljubav.
Eto. Razapnite me i na tri lomače,
ali ja bih svog partnera isto ovako odabrala
i podjednako snažno u ovom momentu volela, čak i da prema državi on nije moj muž.
I to je sve što o braku sutradan moja deca treba da znaju.
Da, dobro ste pretpostavili – zbog toga me sve starije rođake u porodici razapinju na lomači i okej je ako i ti želiš da im se pridružiš.
Nije mi prvi put da me neznanci gađaju kamenjem.
Ali, pre nego što baciš prvi, saslušaj moje razloge.
Ne verujem u brak jer ne verujem u papir.
Verujem u ljubav.
Verujem u to da se nećemo voleti podjednako svakog dana, moj partner i ja.
Svesna sam da će ljubav nekad biti jača, nekad slabija –
i da je naš zadatak da je svakog jutra iznova biramo.
Ne verujem u brak kao u nametnutu svetinju.
Jer to bi značilo da, ako nešto ne štima,
okej je da bacamo tanjire jedno na drugo,
al samo iza zatvorenih vrata.
Jer “brak je svetinja” – ne sme se kaljati,
ne daj Bože slomiti, a kamoli drugima to pokazati.
Ne verujem u brak jer ne verujem ni u šta što me neko tera da potpišem kako bih nešto dokazala –
a tek kada je to nešto ljubav.
Eto. Razapnite me i na tri lomače,
ali ja bih svog partnera isto ovako odabrala
i podjednako snažno u ovom momentu volela, čak i da prema državi on nije moj muž.
I to je sve što o braku sutradan moja deca treba da znaju.